UMSIEDLUNGSSTAB MARBURG
KROATISCHE DELEGATION
REICHENBURG
Br. 129

Reichenburg, 29. rujna 1941.

KONZULATU NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE

MARBURG

U vezi predhodnog dokonÜčanja djelovanja hrvatske delegacije kod stožera za preseljenje u Marburgu i Veldesu i njenog povratka u Zagreb, do zrakopl. satnika g. Hinka Webera, koji Če i nadalje ostati u Rcichenburgu, dajemo sliedeči izvjestaj o akciji preseljenja Slovenaca u Srbiju i Hrvatsku:

Cijela akcija preseljenja, koja je prema zapisniku sa dogovora od 4. lipnja 1941.[2] zaklju~enaima1a je u izgledu sliede~i razpored:

Welle I.
od 7. lipnja do 10. srpnja 1941. u Srbiju:

1. iz pokrajine Stajerske 5.000 Slovenaca (politiÜčki opterečene osobe i intelektualci)
2. iz pokrajine Kranjske 4.000 Siovenaca (takoÜčer intelektualci) Od toga se imadu svečenici otposlati u Hrvatsku.

Welle II.
od 11. srpnja do 30. kolovoza 1941. cca. 25.000 Slovenaca, koji su se doselili u južnu Stajersku poslije 1914. god. imadu se otposlati u Hrvatsku.

Welle III.
od 15. rujna do 31. listopada 1941.

1. iz pograniÜčnih krajeva južne Stajerske 65.000 Slovenaca otpremiti u Hrvatsku,
2. iz pograniÜčnih krajeva Kranjske 80.000 Slovenaca otpremiti u Hrvatsku.

Kao polazne postaje bila su predviÜčena za južnu Stajersku Marburg i Reichenburg, a za Kranjsku St. Veit (St. Vid). Prema gornjem trebalo je dakle ukupno 179.000 Slovenaca iseliti. U istini bilo je ali več u WELLE I. mnogo manje otpremljeno i to:

iz južne Stajerske
4.470 u Srbiju
217 svečenika u Hrvatsku iz Kranjske
2.250 u Srbiju i
180 sve~enika u Hrvatsku ukupno dakle
7.117 osoba umjesto 9.000

Kod WELLE II. nastale su znatne promjene tako da je umjesto 25.000 osoba preseljeno svega 10.200.[3]

WELLE III. izostala je posvema.

Razlozi smanjenja WELLE II leže u glavnome u nacionalnim, vojnogospodarstvenim, saobraÜčajnotehniÜčkim, kao i u mnogim drugim osnovama. Bile su mnoge osobe predviÜčene za iseljenje, kod kojih se kasnije ustanovilo, da ne pripadaju rasno Slovenima ili da su zaposleni u vojnoprivrednim poduzečima, gdje ih se ne može nadoknaditi, a konaÜčno ili su bili u saobraÜčajnoj službi u kojoj su od velike potrebe. Nadalje utjecalo je i to da se osoblje potrebno za akciju preseljenja moralo upotrebiti za važne sigurnostne zadače, a koje su se zadnjih 2 mjeseca Üčesto pokazale.

NaroÜčito rasna i nacionalna pripadnost iziskivala je potrebu, da se osobe, koje su več bile predviÜčene za transport i dovedene u logor moralo iskljuÜčiti iz te akcije, pa je zato naroÜčito hrvatska delegacija kot stožera za preseljenje u toj stvari morala dnevno intervenirati i osobe hrvatske narodnosti osloboditi iz logora.

PoÜčetkom je ta akcija bila moguča tek u samom logoru provesti, a kamo su takove osobe bile dovedene več u predhodnim mjesecima travnja, svibnja i lipnja, a kada hrvatska delegacija jos nije bila stupila u akciju. Kasnije bilo je uslijed velikog zauzimanja delegacije u najvise sluÜčajeva več u začetku spriječeno hapsenje i dovaÜčanje u logor Hrvata, koji su u tim krajevima nastanjeni i time im je bilo usteÜčeno mnogo stete i gorkih Üčasova, koji bi imali sa mnogobrojnom obitelji i djecom, jer bi morali sa prtljagom od po 50 kg. po osobi prevaliti Üčesto puta preko 100 pa i 150 km dok bi bili dopremljeni iz svog sjedista u logor, a potom opet isti put prevaliti kuči na vlastiti trosak pod najtežim putnim prilikama.

Svakako je svijest bezuvjetne zastite, koju su nasi sunarodnjaci u tim teskim životnim Üčasovima osječali uslijed djelovanja nase hrvatske delegacije, obavezavala iste na zahvalnost prema Nezavisnoj državi Hrvatskoj Üčiji zlatni plod nakon teskih izkusenja ne bi smio izostati.

Za delegaciju u Veldesu
Fregatni kapetan

Mihajlo MiÜčič
Za delegaciju Marburg-Reichenburg
Gi. stpodpukovnik

F. Ferrant

Dostavlja se:

Ministarstvo vanskih poslova
Ministarstvo hrvat. domobranstva
Državno ravnateljstvo za ponovu
Konzulat N. D. H. - Marburg