KROATISCHE DELEGATION

Veldes, 11. srpnja 1941.

M E M O R A N D UM

1. STANJE U JUŽ. KORUSKOJ I SJEV. KRANJSKOJ (Prije dolaska delegacije)

   Do dolaska delegacije, koji je usljedio 4. srpnja o. g., stanje ovdašnjih Hrvata bilo je potpuno neizvjesno jer nisu imali nikakove veze sa domovinom, a ovdašnje njemačke vlasti nisu s njima pravili gotovo nikakove izuzetke, nego su ih jednako tretirali kao i ovdašnje Slovence. Tako n. pr. svima ovdašnjim Hrvatima zapljenjeni su svi radioaparati, jednome je zapljenjen i automobil, a dvojicu najuglednijih Hrvata zatvorili su več prvih dana i držali su ih zatvorene u koncentracionom logoru za iseljenike oko 14 dana - bez ikakvog stvarnog razloga.

   Mnogi od hrvatskih državljana, zastrašeni ovakovim postupcima, napustili su svoja dosadašnja boravišta i ognjišta u okupiranom njemačkom delu Koruške i Kranjske i prešli u Hrvatsku. Tako medju ostalim otišao je i barun Letis, koji je bio predsjednik ovdašnjeg turističkog biroa »Putnik« i koji je najbolje poznavao prilike naših ljudi, a preostali Hrvati, kojih ima preko 300 u ovom Gau (po njemačkim podatcima) od toga oko 10 obitelji u Veldesu, dok ih najviše ima u Krainburgu, osječaju sada nakon dolaska naše delegacije, jedno veliko olakšanje i veče povjerenje prema svojoj budučnosti. Oni znaju da je njihov položaj sada osiguran i več se opaža daleko bolji postupak od strane Njemaca.

   No i pored toga ova delegacija prima svakodnevne intervencije od naših ljudi sa cjele ove teritorije a naročito od onih koji su u mješovitom braku, jer baš njihovo pitanje nije definitivno rješeno, a oni znajuči da jim egzisten­cija nije apsolutno zajamčena, obračaju se svojim molbama i traže pomoč od ove delegacije, tako, da je do sada več u mnogo slučajeva sa intervencijom ove delegacije spašeno mnogo obitelji od prisilnog iseljavanja, Ččiji su brakovi mječani ili im podrijeklo ima hrvatski korijen. Takvih slučajeva ima daleko više od Ččistih Hrvata i baš ovima je svaka pomoč od največe potrebe s time da se ovakove obitelji ne puštaju u Srbiju, što je uostalom, ovoj delegaciji i uspjelo.

   Razumljivo je da kod ovih potpuno izmjenjenih životnih uslova u ovim krajevima, a poslije svih trzavica, nervoza kod naših ljudi nije još umanjena, i svako želi da se što prije prebaci u svoju slobodnu domovinu. Sada se radi na tome da oni, koji nemaju večih stvari (pokučstvo) i Ččije imovinsko pitanje nije u riješavanju, da im se dade dozvola za preselenje i odlazak u Hrvatsku, dok oni koji su vezani svojim imovinskim prilikama odnosno večim stvarima ili pokučstvom, da sačekaju na donošenje konvencije o slobodnoj selidbi Hrvata iz ovih krajeva u Hrvatsku. Za sada bile bi takve selidbe nemoguče zbog pomanjkanja prevoznih sredstava, prekinutih željezničkih veza a i pošto još nije regulisano pitanjc tranzita preko Ljubljane kao talijanske teritorije. Jedino bi za sada došla u obzir seoba pomoču teretnih kamiona iz Hrvatske, pošto ih ovdje u opče nema na raspoloženju.

2. IMOVINSKO STANJE HRVATA U OVIM KRAJEVIMA

   Radi se u prikupljanju podataka o Hrvatima u opče kao i o njihovom imo­vinskom stanju, u koju Če se svrhu morati običi glavne centre u provinciji dok ne stignu važne upute u ovom pogledu, koje su ili koje Če biti izdanc našem privremenom konzulu u Marburgu, (kompetencija za Juž. Korušku i Sjev. Kranjsku). Tako meču ostalim, u Veldesu imade nekoliko vila Ččiji su vlasnici Hrvati (biv. ministar Šverljuga, Rukavina fin. savj. vila Gjurgjica itd.).

3. LOGOR U ST. VEITU

   Smješten je u prijašnjom zavodu »Gimnazija Sv. Stanislava«, te raspolaže sa oko 180 soba, od kojih su 32 predvidene za internirce, tako da se ukupno može smjestiti preko 2.000 ljudi.

   Kancelarije, sobe, kuhinje, nužnici i blagovaone su u vrlo dobro stanju, a organizacija logora je uzorna.

   Raspodjela unutrašnje službe vidi se iz priloženog pregleda.

   U vremenu od 6. do 10. ovog meseca upučeni su slijedeči transporti:

   1. transport otišao 6. o. mj. sa ukupno 522 osobe od toga 25 djece
   2. transport otišao 7. o. mj. sa ukupno 510 osoba od toga 50 djece
   3. transport otišao 8. o. mj. sa ukupno 446 osoba od toga 23 djece
   4. transport otišao 9. o. mj. sa ukupno 359 osoba od toga 28 djece
   5. transport otišao 10. o. mj. sa ukupno 500 osoba od toga 30 djece.

   U ovom poslednjem transportu bilo je meču ostalim 168 svečenika, 3 Ččasne sestre i njihovi Ččlani obitelji.

   Svi su ovi transporti upučeni u Srbiju osim svečenika i Ččasnih sestara koji su upučeni u Hrvatsku i odvojeni u Sl. Požegi.[2]

   U logoru pregledavani su internirci zasebno po dva puta od strane Njemaca kao i od naše strane prije odlaska svakog transporta u svrhu izlučivanja Hrvata i sa Hrvatima mješanih brakova, te je u svemu pušteno našom intervencijom na slobodu oko 20 osoba, koji Če kasnije biti upučeni u Hrvatsku.

4. TELEFONSKE I SAOBRAÜAJNE VEZE

   Kako je telefonska veza sa Marburgom veoma teška a sa Zagrebom nemo­guča, to se nije moglo sve transporte, koji su oko ponoči odlazili, pravovremeno javiti, jer se je rijetko moglo prije 18 sati dobiti točne podatke. Stoga je po potrebi, telegrafskim putem izvještavano u Marburg a telefonom iz Marburga u Zagreb.

   Ilustracije radi saopčavamo da je priloženi brzojav upučen na dan 10. srpnja a u Veldes stigao tek 11. srpnja, kad je transport več bio na putu u Hrvatskoj.

   Isto tako saobračajne veze sa logorom u St. Veitu, koji je 60 km udaljen od Veldesa, mogle su biti održavane samo pomoču njemačkih automobila, te smo za svaku vožnju morali moljakati njemačke vlasti da nam stave jedan automobil na raspoloženjc. Ovakav momenat nije nam bio naročito ugodan, jer kao pretstavnici Hrvatske države bilo bi uputno da smo imali naša kola.

   Iz ovog razloga a za posječivanje logora kao i cjele provincije u kojoj živi naš živalj radi održavanja stalnog kontakta sa našim ljudima, bezuvjetno je potrebno da se ovoj delegaciji dodjeli jedan ispravan i koliko - toliko ugledan automobil, kako bi se omogučio rad ove delegacije koji danomice raste.

5. PREPIS KARTONA

   III. valom bila je predvičena selidba od oko 80.000 Slovenaca u Hrvatsku, ali po najnovijim obaveštenjima ovaj Če broj iznašati oko 30.000 ljudi.

   Kako Umsiedlungsstab ne može da i za najkrače vrijeme stavi na raspolo­ženje kartone zbog prepisa u Zagrebu jer jedan primjerak ide u Berlin, drugi Volkskomesaru zur Festigung des deutschen Volkstums, a treči zbog davanja informacija mora da bude njima stalno pri ruci, a napokon zbog vrlo teških saobračajnih prilika sa Zagrebom, utanačili smo da Če se kartoni pod našom kontrolom i suradnjom prepisivati u Veldesu, u koju Čemo svrhu morati dostaviti oko 30.000 kartona.

>Kapetan fregate:
M. Mičič[3]